2 Samuelova. Chapter 18

1 Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisućnike i stotnike.
2 Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu trećinu predade Joabu, drugu trećinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treću trećinu Itaju iz Gata. Tada David reče narodu: I ja ću s vama u rat.
3 Ali se narod usprotivi: Ne smiješ ti ići. Jer ako mi i pobjegnemo, neće nitko na to obraćati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neće se na to obraćati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuća. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš.
4 A kralj im odgovori: Učinit ću sve što vam se čini dobro. I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisućama.
5 A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: Čuvajte mi mladića Abšaloma! I sav je narod čuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma.
6 Tako vojska iziđe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi.
7 Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuća mrtvih.
8 Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač.
9 Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje.
10 Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.
11 A Joab odvrati čovjeku koji mu je to javio: Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!
12 Ali čovjek odgovori Joabu: I kad bi mi na dlan izbrojio tisuću srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Čuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreći: 'Čuvajte mi mladića Abšaloma!'
13 Da sam podmuklo napao na njega izlažući opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani.
14 A Joab odvrati: Neću ja ovdje dangubiti s tobom! I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu.
15 Nato priđe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše.
16 Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku.
17 Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru.
18 Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: Nemam sina koji bi sačuvao spomen mome imenu. I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove Abšalomov spomenik.
19 Ahimaas, Sadokov sin, reče Joabu: Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja.
20 Ali mu Joab reče: Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego ćeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin.
21 Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: Idi javi kralju što si vidio! Etiopljanin se pokloni Joabu i otrča.
22 A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrčim i ja za Etiopljaninom. A Joab upita: Zašto bi trčao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neće pribaviti nagrade?
23 A on ponovi: Dogodilo se što mu drago, trčat ću! A Joab mu odvrati: Trči! I Ahimaas otrča putem kroz ravnicu i preteče Etiopljanina.
24 David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam.
25 Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče: Ako je sam, nosi dobar glas na ustima. Čovjek je dolazio sve bliže.
26 Uto stražar ugleda drugoga čovjeka gdje trči. I povika stražar koji je bio nad vratima: Evo još jednoga čovjeka koji trči sam! A kralj odvrati: I taj nosi dobar glas.
27 Stražar nastavi: Prepoznajem trk prvoga čovjeka: trči kao Sadokov sin Ahimaas. A kralj odvrati: To je dobar čovjek, dolazi s dobrim glasom.
28 Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: Zdravo! Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!
29 A kralj upita: Je li spašen mladić Abšalom? A Ahimaas odgovori: Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo.
30 Kralj mu reče: Odstupi i stani tamo! On odstupi i stade.
31 Uto stiže Etiopljanin i progovori: Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe.
32 A kralj upita Etiopljanina: Je li spašen mladić Abšalom? A Etiopljanin odgovori: Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri - prođu kao taj mladić!